Pocetna
HISTORIJA SREBRENICE
Ne zna se ta~no kada je nastala Srebrenica. Vjerovatno onda kada je ~ovjek prvi put po~eo cijeniti srebro. A po{to ga je ovdje bilo u izobilju, to je i cijena ovoga mjesta bila velika, jer imati Srebrenicu u rukama zna~ilo je imati srebro, a imati srebro zna~ilo je imati silu i mo}. Zidine dubrova~ke, tro{kovi despota srpskih, vojske ugarske i tvr|ave bosanske, turski mostovi, hamami i saraji pla}eni su srebrom iz Srebrenice. Ovako je jedan bosanski pisac opisivao Srebrenicu i njena bogatstva. Dana{nji naziv grada poti~e iz vremena Rimske imperije. Rimljani su osnovali grad na bogatim nalazi{tima olova, cinka, srebra i zlata. [iroj oblasti dali su ime Argentaria - Srebrenica (od argentum - srebro), a uÔem urbanom naselju i sredi{tu - Domavia, kao centru rudarske uprave za provincije Panoniju i Dalmaciju. (U slobodnom prijevodu Domavia zna~i - povratak ku}i). Pored bogatih rudnih nalazi{ta, Rimljani su prona{li i izvori{te ~udnovate crvenkaste vode, kasnije nazvane Crni Guber. U pre~niku od tridesetak kilometara, u ~ijem je sredi{tu grad Srebrenica, ogromna su prirodna i rudna bogatstva. Gotovo da u svijetu nema manjeg geografskog prostora sa takvim obiljem prirodnih bogatstava. Tu su nalazi{ta olova, cinka, srebra, boksita, zlata, antimona i drugih minerala i metala. Tu je 48 mineralnih izvora. Najja~e izvori{te po imenu Crni Guber, jedini je mineralni izvor na prostorima biv{e Jugoslavije, koji je registrovan kao lijek. Dokazan je u prakti~noj 8 primjeni kao lijek protiv anemije, hroni~nih reuma, Ôenskih bolesti, te bolesti Ôivaca, o~iju i koÔe. @eljezno-arsenska radioaktivna mineralna Guber - voda svrstava se u me|u najpoznatije mineralne vode u Evropi, ~ak je i bolja od ostalih, jer se bez opasnosti moÔe piti u prirodnom stanju. Jo{ u vrijeme austrougarske vladavine, Guber je pakovan u boce i po 500 hiljada boca godi{nje izvoÔen je na sve kontinente. U okolini Srebrenice (selo Gradina, Skelani, Kvarc, Sase i druga) prona|eni su arheolo{ki ostaci iz rimskog doba i oni se danas ~uvaju u Muzeju isto~ne Bosne u Tuzli. U vrijeme srednjovjekovne bosanske drÔave, Srebrenica se prvi put pominje u XIV vijeku (1352. godine) kao rudarsko naselje i kova~nica novca. Srebreni~ka carina je bosanskoj drÔavi donosila godi{nji dohodak od 30.000 dukata. Pored toga, rudnici srebra, najve}i na Balkanu, godi{nje su donosili stotine hiljada dukata. To je bio jedan od glavnih razloga {to su je Srbi preko Drine stalno napadali. 1411. godine prvi put je zauzeta od Srba i spaljena, da bi je ubrzo povratili Bosanci. U periodu od 1426 - 1458. godine naizmjeni~no je padala iz ruku Bosanaca u ruke Srba i obratno, sve do kona~nog zauzimanja od Turaka - Osmanlija. U Srebrenici su boravili njema~ki rudari i zanatlije, te trgovci iz Dubrovnika. Osmanlije osvajaju Srebrenicu polovinom XVI vijeka kada je u njoj bila razvijena djelatnost Franjevaca. Naziv dana{nje franjeva~ke zajednice u Bosni nosi ime ÒBosna SrebrenaÓ, {to asocira na to davno vrijeme i jednu od prvih franjeva~kih zajednica i sjedi{ta u Bosni. Dolaskom Osmanlija u Srebrenici se razvija trgovina i zanatstvo. Tada je u Srebrenici bilo 40 zlatara. Osnovan je srebreni~ki kadiluk u sastavu zvorni~kog sand`aka. Ispod zidina starog srednjovjekovnog grada razvija se donji tzv. turski grad u XVIII vijeku. Preko 800 ste}aka (srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici u Bosni) u okolini Srebrenice svjedo~e o bogatom dru{tvenom, privrednom, kulturnom i vjerskom Ôivotu u Srebrenici. U njoj su podignuti Crkva Svete Marije (1387 - 1514. godine) i franjeva~ki samostan, te mnogobrojne dÔamije. Kao najstarija i najpoznatija izdvaja se HadÔiskenderova ili Bijela dÔamija, kao i niz manjih drvenih dÔamija. Historija Srebrenice je obiljeÔena stalnim borbama za njeno posjedovanje od Ilira, Rimljana, Ma|ara, Austrijanaca, Srba, Bosanaca, Osmanlija do dana{njih barbarskih osvaja~a koji su pored svega 9 drugog uni{tili i njeno stanovni{tvo, najve}e bogatstvo koje jedan grad moÔe imati. Carevi, kraljevi, veziri i despoti u svoje povelje su upisivali ime ovog grada, kao biser na nizu svojih pohoda. Danas, ovaj grad kao da je izbrisan sa lica zemlje. Devet puta je do sada Srebrenica ru{ena i paljena i svaki put se dizala iz pepela. Da li }e tako biti i ovaj put? U Srebrenici je prije rata 1992. godine Ôivjelo oko 5.000 stanovnika, dok je op{tina povr{ine 527 km2 brojala 37.211 stanovnika nastanjenih u vi{e od 80 naselja u preko 6 hiljada doma}instava. Najvi{e je bilo Bo{njaka - muslimana 27.118 ili 72,9%, Srba 9.381 ili 25,2%, Hrvata 38 ili 0,1% i ostalih nacionalnosti 674 ili 1,8%. Zemlji{ta u privatnom vlasni{tvu najvi{e su imali Bo{njaci - muslimani 182,6 km2 ili 79,39% od sveg privatnog zemlji{ta na srebreni~koj op{tini, dok su Srbi imali 47,4 km2 ili 21,61%. Ostalo zemlji{te bilo je tzv. dru{tvena/ drÔavna svojina (podaci prema popisu stanovni{tva iz 1991. godine). Srebrenica se zbog razvijene privrede svrstavala u red op{tina u BiH sa visokim standardom. Rudnici olova i cinka bili su nosioci privrednog razvoja ovog kraja. Pored toga, bila je razvijena lahka industrija na bazi obojenih metala, {umarstvo i obrada drveta, obrada kamena, sto~arstvo, zatim turizam i ugostiteljstvo na bazi banjskog i rekreativnog turizma, te lov i ribolov. Jo{ iz starih vremena ostala je tradicija dobrog zanatstva u Srebrenici, a nadaleko su bili poznati srebreni~ki zidari iz okoline Osata. U Srebrenici je radila Gimnazija i vi{e srednjih i osnovnih {kola, te dva sportska kluba u nogometu i ko{arci. U agresiji na Bosnu i Hercegovinu, koja je po~ela 5. i 6. aprila 1992. godine poginulo je oko 200 hiljada ljudi, oko 2 miliona ljudi je protjerano sa svojih ognji{ta, oko 20 hiljada Ôena je silovano, nekoliko hiljada ljudi ostali su trajni invalidi, a oko 25 hiljada ljudi se vode kao nestali. U prolje}e 1992. godine cjelokupna teritorija BiH bila je okupirana od strane biv{e Jugoslavenske narodne armije (JNA), koja je na tlu BiH pored regularnog sastava i prido{lih jedinica iz Slovenije i Hrvatske u svoje redove mobilisala srpsko stanovni{tvo i dovodila dobrovoljce iz Srbije i Crne Gore. Dana 1. marta 1992. godine, poslije Referenduma na kojem se 65% gra|ana BiH (Bo{njaka, Hrvata i dijelom Srba) izjasnilo za samostalnost BiH, uslijedile su posljednje pripreme JNA i srpskih 10 paravojnih snaga za agresiju na BiH. Poslije napada na Sarajevo, Evropska zajednica je 6. aprila 1992. godine priznala BiH, a dan poslije i SAD. Dana 21. maja 1992. godine BiH je primljena u Organizaciju ujedinjenih nacija. Odbrana BiH, iako pod embargom na uvoz oruÔja (Rezolucija UN-a od septembra 1991. godine) koju su vodili Bo{njaci, ve}inom svrstani u redove Armije BiH, Hrvati ve}inom u redovima Hrvatskog vije}a obrane (HVO), kao i bosanski patrioti srpske nacionalnosti, trajala je ~etiri godine. Mirovnim sporazumom potpisanim u Dejtonu (Dayton, Ohio-USA) u decembru 1995. godine rat je zaustavljen. BiH je priznata kao suverena drÔava, ali od tada podijeljena na dva entiteta, Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Prije potpisivanja mirovnog sporazuma, u julu 1995. godine, desila se, pored svih drama u Bosni, najteÔa tragedija bo{nja~kog naroda kada je nestalo ili ubijeno preko 10 hiljada, a oko 40 hiljada osoba je protjerano iz Òza{ti}ene zoneÓ Srebrenica. Podrinjski gradovi sjeverno od Srebrenice: Bijeljina, Zvornik, Bratunac i Vlasenica, te Fo~a i Vi{egrad juÔno od Srebrenice, ve} su bili pod kontrolom srpsko-crnogorskog agresora i paravojnih formacija bosanskih Srba, kada je 18. aprila 1992. godine u Srebrenicu stigao ultimatum o predaji oruÔja. Do toga dana, u op{toj panici, Srebrenicu je napustila ve}ina njenih stanovnika, dok je svega 365 Srebreni~ana ostalo u gradu. Slabo naoruÔani pripadnici TO BiH i policije u Srebrenici nisu htjeli predati oruÔje, nego su se skupa sa narodom povukli u {ume. Paravojne formacije arkanovaca i {e{eljevaca iz Srbije, te doma}i Srbi (~etnici) iz teroristi~ke stranke SDS u{li su u nebranjen grad i drÔali ga pod okupacijom dvadeset i jedan dan, sve do 9. maja 1992. godine kada je Srebrenica oslobo|ena. U me|uvremenu, u gradu je zapaljeno preko 80 privatnih ku}a i ubijeno 27, uglavnom starijih ljudi i Ôena koji nisu htjeli napustiti svoje ku}e i stanove. Agresori su, pored toga, u vrijeme svog boravka u Srebrenici, oplja~kali mnoge ku}e i stanove, te dio industrijskih pogona. Od maja 1992. godine do aprila 1993. godine trajala je borba protiv vi{estruko naoruÔanijeg neprijatelja i odbrana ovog grada od stalnih napada srpsko-crnogorskog agresora i ~etnika. U nizu uspje{no izvedenih akcija i bitaka branioci Srebrenice uspjeli su poraziti neprijatelja i zaplijeniti ogromne koli~ine naoruÔanja, hrane i lijekova. Isti~u se akcije na Podravanje, Voljavicu, Fakovi}e, Zalazje, 11 Sase, Kragljivodu, Skelane, Kravicu itd. Neprijatelj u nemo}i da zauzme Srebrenicu, vr{i granatiranje iz daljine i bombardovanje avijacijom. U tim zlo~inima iz daljine stradalo je mnogo civila, gotovo svakodnevno. Najtragi~niji zlo~in u tom periodu desio se 12. aprila 1993. godine, kada je od posljedica granatiranja na igrali{tu ispred srednjo{kolskog centra, na licu mjesta, poginulo 36, a te{ko ranjeno 87 osoba, dok je dvadesetak bilo lak{e ranjenih. U op{tini Srebrenici je tokom rata Ôivjelo stanovni{tvo iz osam op{tina: Bratunac, Vlasenica, Zvornik, [ekovi}i, Bijeljina, Rogatica, Vi{egrad i Han Pijesak, tako da su preko 85% Ôitelja ratne Srebrenice ~inili prognanici. Slobodna teritorija tokom 1992. i po~etkom zime 1993. godine obuhvatila je teritorije srebreni~ke, bratuna~ke, vlaseni~ke i zvorni~ke op{tine sa ve}im naseljima Srebrenica, Poto~ari, Nova Kasaba, Su}eska, @epa, Konjevi}-Polje, Cerska i Kamenica kao centrima otpora. Izme|u tih teritorija postojala je dobra komunikacija, ali su one bile izolovane od {ire slobodne teritorije pod kontrolom bosanske armije na zapadu. U takvoj izolaciji, ve} u jesen 1992. godine pojavio se problem sa hranom, lijekovima, odje}om i obu}om, te naoruÔanjem i municijom neophodnim za odbranu. Cvijetna resa ljeskovog drveta i ogoljeni suhi klip kukuruza se ~esto upotrebljavao u ishrani. Ratna bolnica u Srebrenici po~ela je sa radom 12. jula 1992. godine. U te{kim uslovima, pet doktora, nekoliko medicinskih sestara i jedan broj priu~enog osoblja spa{avalo je ljudske Ôivote. Hirur{ki zahvati su bili pravi podvizi, a odstranjivanje ekstremiteta vr{eno je bez upotrebe anestetika, ~esto samo obi~nom pilom za metal. Voda i elektri~na energija su predstavljali poseban problem. Srpskocrnogorski agresor je na po~etku rata uni{tio glavni srebreni~ki vodovod i dalekovodne stubove za elektri~nu energiju. Svojom domi{ljato{}u, Srebreni~ani su osposobili stari vodovod u neposrednoj blizini Srebrenice, tako da je nedostatak vode za pi}e bio djelimi~no rije{en. Stotine improviziranih minijaturnih centrala na srebreni~kim rje~icama, proizvodilo je elektri~nu struju, dovoljnu za ku}nu rasvjetu i upotrebu radio aparata. Mno{tvo ljudi bi se okupljalo oko jednog radio-ure|aja kako bi ~uli najvaÔnije informacije. ^ini se, ipak, da je najve}i problem u ishrani bio nedostatak soli. So je u Srebrenici bila skuplja od zlata. Kamena 12 so, koja se ina~e upotrebljava za posipanje puteva u zimskom periodu, se prekuhavala i koristila za ishranu. Za kilogram takve soli trebalo je i}i na udaljenost pedesetak kilometara od Srebrenice. Prvi konvoj humanitarne pomo}i u{ao je u Srebrenicu u novembru 1992. godine, osam mjeseci poslije blokade grada. Konvoji sa hranom su redovno zaustavljani od srpskih civila i vojnih formacija u Bratuncu, Zvorniku, Han Pijesku i drugim mjestima, oduzimana je hrana ili su vra}ani nazad. U toku zime 1992/93. godine zabiljeÔeno je nekoliko slu~ajeva umiranja od gladi. Humanitarna situacija u Srebrenici se naro~ito pogor{ala poslije velike agresorske ofanzive, koja je po~ela krajem januara 1993. godine na Kamenicu i Cersku, a kasnije Novu Kasabu i Konjevi}- Polje. Po~etkom marta velike grupe izbjeglica se povla~e prema Srebrenici u kojoj je situacija ve} bila sloÔena i te{ka, jer je srpski agresor duÔe vrijeme napadao na linije odbrane. Dolazak novih izbjeglica potpuno je paralisao Ôivot u ovom gradu. Od 1. marta 1993. godine po~ela je operacija vazdu{ne dostave pomo}i - Padobran za okruÔene enklave u isto~noj Bosni. Paketi sa hranom i lijekovima bacani su no}u iz aviona na rejone Cerske, Konjevi}-Polja, @epe i Srebrenice. Od padobranskog platna i konopaca {ivena su odijela ~ak i obu}a, u{ivanjem platna na dÔonove od stare obu}e. Po{to su ve} bili iseljeni i pred zauzimanjem, Cersku i Konjevi}- Polje posjetio je 6. marta 1993. godine glavnokomanduju}i UN - snaga, francuski general Filip Morion (Philip Morillon). Njegova posjeta Srebrenici uslijedila je 11. marta. U Srebrenici se zadrÔao sve do 28. marta, povremeno izlaze}i iz grada na pregovore. Pred okupljenim narodom, ispred zgrade po{te u Srebrenici, izjavio je famozne rije~i: - Vi ste sada pod za{titom Ujedinjenih nacija! Odu{evljeni njegovim dolaskom, gra|ani Srebrenice su ga proglasili po~asnim gra|aninom ovog grada i jednoj ulici su po njemu dali ime. Ali, uzalud. Srpske vojne snage su i dalje nastavile sa napadima na grad sa svih strana, uz istovremeno granatiranje civilnog stanovni{tva koje je preplavilo Srebrenicu. Stanje u srebreni~koj bolnici je bilo haoti~no. Mrtvi i ranjeni su leÔali na sve strane. Jedna grupa neprijateljskih vojnika u poku{aju da zauzme bolnicu uspje{no je likvidirana. Poljska bolnica UN-a bila je vra}ena iz Bratunca, jer Srbi nisu dozvolili njen ulazak u Srebrenicu. 13 UN donose novu Rezoluciju o zabrani letova iznad Bosne, a tzv. ÒPatrola na nebuÓ po~ela je 12. aprila 1993. godine. U me|uvremenu po~inje i evakuisanje izbjeglica za Tuzlu. Konvojima UNHCR-a koji su dovla~ili hranu u Srebrenicu, od 20. marta na kamionima evakui{u se `ene, djeca i starci. Do polovine aprila oko 5 hiljada izbjeglica je stiglo u Tuzlu. Helikopterskim letovima iz baze Dubrave evakuisano je oko 500 ranjenika i te`ih invalida iz Srebrenice. Od 6. aprila po~inju presudne bitke za Srebrenicu, a najkriti~niji dani bili su 15, 16. i 17. april 1993. kada su vo|ene borbe na svega dva kilometra od grada u rejonu Zelenog Jadra, Pribi}evca, Ljubisavi}a i Pusmuli}a na juÔnim, te Zalazja i Likara na sjevernim prilazima gradu. Vladala je potpuna neizvjesnost za sudbinu grada. Iako su njegovi branitelji rije{ili da se bore do kraja, nedostajalo je naoruÔanja i municije. Ipak, na kraju su uspjeli odbraniti grad. Kanadski bataljon UN-a, poslije vi{e poku{aja ulazi 18. aprila u grad, u misiji za{titnih snaga, da bi ubrzo zatim po~eo proces demilitarizacije Srebrenice. Demilitarizacija je zavr{ena 5. maja 1993. godine, kada je general Morion posljednji put boravio u Srebrenici. Cjelokupno lahko i te{ko naoruÔanje bosanske armije stavljeno je pod kontrolu UN-a i bezbjednost nad Srebrenicom preuzele su snage UNPROFOR-a. Srebrenica je prema Rezolucijama OUN-a, broj 814. i 824. progla{ena Òza{ti}enomÓ i demilitarizovanom zonom pod kontrolom vojnih trupa UN-a. Poslije izlaska jednog dijela izbjeglica, u Srebrenici je u periodu od 1993. do 1995. godine, pod statusom Òza{ti}ena zonaÓ, prema na{im podacima, `ivjelo oko 40.000 stanovnika na povr{ini od 140 km2. Uslovi za `ivot bili su ne{to povoljniji nego u prethodnom periodu, stanje sa hranom i lijekovima se pobolj{avalo, ali je potpuna izolacija uni{tavala i svaku pomisao na normalan `ivot. U Srebrenici su od me|unarodnih organizacija djelovali: Ljekari bez granica (MSF iz Belgije), Me|unarodni komitet crvenog krsta (MK CK) i UNHCR. Ali u tom periodu de{avale su se i ~udne stvari sa humanitarnom pomo}i, kao naprimjer, dostava vakcina protiv malarije ili kamiona za{titnih maski za hirurge, dok su istovremeno nedostajali osnovni medi-kamenti. Psihi~ko, socijalno, zdravstveno i emotivno stanje ljudi u zatvorenom prostoru enklave odgovaralo je agresoru u planiranju i izvo|enju ofanzive zauzimanja Srebrenice u ljeto 1995. godine. To se desilo u 14 vrijeme kada me|unarodna zajednica, pored svih mehanizama i sredstava koji su joj stajali na raspolaganju, tu ofanzivu nije uspjela sprije~iti, ili {to je izvjesnije, pre{utno je dozvolila zauzimanje Srebrenice zbog strate{kih planova i politi~kih ciljeva. * * * Kanadski bataljon UN-a u Srebrenici zamjenjen je 5. februara 1994. godine holandskim bataljonom za{titnih snaga (DUTCHBAT) pod zapovjedni{tvom potpukovnika Jana Karemansa. Prvi nagovje{taj da }e agresor prekr{iti sve odluke i Rezolucije UN-a desio se u junu 1995. godine kada su srpske vojne snage zauzele posmatra~ku stanicu ÒEKOÓ na jugoistoku enklave, u blizini monta`nog izbjegli~kog naselja u Slapovi}ima. Poslije toga, oko 3 hiljade izbjeglica pobjeglo je u Srebrenicu. Taj doga|aj nije popra}en nikakvim reakcijama me|unarodne zajednice. U no}i 28. juna srpska diverzantska grupa upala je u srebreni~ko naselje Vidikovac gdje su ubili jednu osobu. Od 4. jula obru~ oko Srebrenice se po~eo stezati. Operacijom napada na Srebrenicu direktno je komandovao ratni zlo~inac, general Ratko Mladi}. UN sugeri{u snagama Armije BiH da pokaÔu suzdrÔljivost, dok Holandski bataljon ne preuzme adekvatne aktivnosti za za{titu enklave. Posljednji konvoj hrane i lijekova u{ao je u Srebrenicu 5. jula. U gradu se ve} osje}ala zabrinutost i znaci panike. Do 9. jula 1995. godine izvr{eno je nekoliko agresorskih napada na sam grad, ali su ih snage Armije BiH uspjele odbiti. Srpska strana je po~ela dovla~iti novu tehniku i poja~anja iz Srbije. Glavnokomanduju}i Holandskog bataljona Karemans djelovao je neodlu~no u tim odsudnim danima, vjerovatno iz straha za Ôivote svojih vojnika u eventualnom konfliktu sa Srbima. Mnogobrojni kontakti sa bazom UN-a u Tuzli i Zagrebu, a kasnije sa komandantima UN misije u BiH i pomo- }nikom Generalnog sekretara UN za biv{u Jugoslaviju Jasu{ijem Aka{ijem (Yasushi Akashi) tu njegovu neodlu~nost su i dalje produbljivali. TraÔenje zra~nih napada na srpske vojne mete na zemlji prolazilo je kroz dugu proceduru, {to je Srbima bilo poznato, tako da su prakti~no neometani nastavljali svoje napredovanje prema Srebrenici. Potpukovnik Karemans 10. jula traÔio je, po ~etvrti put, avio - napade, 15 ali toga dana general Bernad @anvije (Bernad Janvier) to nije dozvolio. Prve bombe iz NATO-aviona ba~ene su 11. jula oko 14,30 sati, kada je Srebrenica ve} bila u fazi potpunog zauzimanja. Srebrenica je pod srpsku kontrolu pala oko 16 sati, u utorak 11. jula 1995. godine. U no}nim satima 11. jula Karemans je sa Ratkom Mladi}em u Bratuncu vodio pregovore o rje{avanju novonastale situacije. Uporedo sa napadima na linije odbrane agresor je granatirao civilne ciljeve u gradu. Civilno stanovni{tvo, koje se ve} u jutarnjim satima 11. jula po~elo povla~iti prema sjeveru enklave i bazi UN-a u Poto~arima, bilo je izloÔeno granatiranju. Oko podneva 11. jula 4 - 5 hiljada izbjeglica bilo je pred bazom UN-a kod ÒVezioniceÓ u Srebrenici. Oko 28 hiljada izbjeglica, uve~e 11. jula bilo je u i oko glavne holandske baze UN-a u Poto~arima. Ina~e, Poto~ari su 5 kilometara udaljeni od Srebrenice. Prije rata to je bila sjeverna industrijska zona u kojoj je smje{teno nekoliko fabrika: ÒFerosÓ, Ò11. martÓ, ÒFabrika za pocin~ avanjeÓ, ÒFabrika akumulatoraÓ, auto-baza i radionica prevoznog i transportnog preduze}a ÒSrebrenicaekspresÓ, stanica ÒElektrodistribucije Ó kao i niz manjih pogona i skladi{ta, osnovna {kola, veliki broj privatnih ku}a itd. Baza UN-a nalazila se u ÒFabrici akumulatoraÓ u Poto~arima, gdje se bjeÔe}i od ~etnika smjestilo nekoliko hiljada izbjeglica. Me|u izbjeglicama u Poto~arima bilo je, prema na{im podacima, oko 3.560 mu{karaca razli~ite starosne dobi. Oni }e biti izdvojeni iz grupe od strane srpskih okupacionih snaga i ostavljeni u Poto~arima. Zamjenik komandanta Holandskog bataljona UN-a, major Franken naredio je da se napravi spisak mu{karaca koji su se nalazili u ÒFabrici akumulatoraÓ. Na listi je bilo 239 imena, mada svi mu{karci nisu registro-vani. Lica se ove liste kao i ostalih 3.300 mu{karaca danas se vode kao nestali. Po{to su sa juga i sjevera srpske okupacione snage u{le u Srebrenicu po~ela je likvidacija ljudi koji su ostali u gradu. Pet dÔamija (Bijela dÔamija, novoizgra|ene ^ar{ijska i Petri~ka dÔamija, dÔamija na Vidikovcu i u Crvenoj rijeci) u Srebrenici i sve ostale u muslimanskim selima, kao i katoli~ka crkva su poru{ene. Sa vojnicima holandskog bataljona u Poto~arima pomije{ali su se srpski vojnici u plavim UN-uniformama. Misija UN-a u Srebrenici se potpuno raspala. Mu{karci iz grupe izbjeglica su izvo|eni i likvidirani, uglavnom klanjem. U haoti~noj situaciji nekoliko ljudi i Ôena izvr{ilo je samou16 bistvo. Prema podacima vojnih posmatra~a UN-a u Poto~arima je od 11-14. jula ro|eno 50 beba. Ratni zlo~inac Ratko Mladi}, pozirao je pred TV-kamerama u Poto~arima glume}i humanost, a u Srebrenici za Srpsku televiziju izjavljuje: - Do{ao je napokon dan da se Turcima (Bo{njacima-op.aut.) osvetimo na ovom prostoru! Dva dana, po~ev{i od 12.15 sati, 12. jula vr{eno je deportovanje Ôena i djece prema Kladnju. Autobuse i kamione vozili su srpski voza~i. Na putu su vr{ene plja~ke i maltretiranja. Vojnici Holandskog bataljona UN-a nisu bili u pratnji svih konvoja, tako da je oko 400 Ôena iz mjesta Ti{}a odvedeno prema mjestu [ekovi}i, gdje im se gubi svaki trag. Holandski bataljon UN-a napustio je Poto~are 21. jula 1995. godine. Do jeseni 1995. godine veliki broj izbjeglica iz Srebrenice bio je smje{ten u {atorskom naselju na aerodromu Dubrave kod Tuzle. Mnoge pri~e u ovoj knjizi bi}e posve}ene zbivanjima i zlo~inima u Poto~arima. Uporedo sa dramom u Poto~arima de{avala se i drama u {umama oko Srebrenice. Preko 12 hiljada mu{karaca, uglavnom mla|e i srednje dobi i desetak djevojaka i Ôena sa obiteljima, sklanja se prema sjeverozapadnom dijelu biv{e enklave Srebrenica. Okupljanje grupe bilo je 11. jula u selu [u{njari odakle se kre}e na dugi mar{ kroz {umska bespu}a do slobodne teritorije. Put duÔine izme|u 80 do 100 kilometara pretvorio se u put smrti i uÔasa. ^etnici (vojne snage bosanskih Srba) su predvidjeli pravac kretanja grupe i postavili su vi{e zasjeda. Kolona od 12 hiljada ljudi bila je duga~ka oko 15 kilometara. Minska polja su bila na sve strane, a granitiranje grupe je po~elo ve} pri prelasku planinskog predjela Buljim. Prva zasjeda bila je u selu Kamenice, rejon Pobu|e, u blizini puta Bratunac - Konjevi}-Polje. Tu je grupa razbijena i samo }e se kasnije njen prvi dio, poslije petodnevnog pje{a~enja, 16. jula probiti do slobodne teritorije u rejonu sela Nezuk (op{tina Zvornik). Ta grupa brojala je ne{to vi{e od 4 hiljade ljudi. Veliki broj ljudi koji su preÔivjeli prvu zasjedu nastavljaju u manjim grupama lutanje po {umi, gdje su bili izloÔeni ~etni~kim napadima, granatiranju i zarobljavanju. ^etnici su bojnim otrovima zaga|ivali vodu. Usljed iscrpljenosti, gladi, Ôe|i, trovanja i nespavanja mnogi su gubili svijest i razum, predavali se na ~etni~ke pozive, ubijali se... 17 Tokom ljeta 1995. godine nekoliko manjih grupa, od 3 do 10 ljudi, pre}i }e na slobodnu teritoriju. Neki su se zbog nepoznavanja terena vra}ali prema Srebrenici i @epi u potrazi za hranom i odmorom. @epa je tako|e u to vrijeme bila napadnuta, a kasnije i zauzeta. Nekoliko stotina, prema na{im procjenama vi{e od 800, mu{karaca se prebacuje preko Drine u Srbiju gdje ih je uhapsila srbijanska policija. Oni }e biti duÔe vrijeme zadrÔani u logorima [ljivovica, Mitrovo Polje i drugim. U aprilu 1996. godine grupa od 211 logora{a je predata Vladi BiH, jedan dio logora{a je preba~en u inostranstvo, a neki su zadrÔani. Jedna {esto~lana grupa, poslije provedene zime u {umi, do}i }e u Tuzlu 270-ti dan od pada Srebrenice, 6. aprila 1996. godine. U maju 1996. godine sedmo~lana grupa iz Srebrenice predala se snagama IFOR-a i me|unarodnoj policiji (IPTF) kod Zvornika. Ovi su ih kasnije isporu~ili srpskoj policiji koja ih zatvara u bijeljinski zatvor. Protiv njih je vo|en montirani sudski proces, da bi trojica bila osu|ena na 51 godinu zatvora. Ostali su pu{teni na slobodu. Nije isklju~eno da jo{ uvijek ima preÔivjelih u podrinjskim {umama. Mu{karci koji su se predali srpskim vojnim snagama u Kravici, Loli}ima, Konjevi}-Polju, Novoj Kasabi, Cerskoj, planini Udr~ i na drugim mjestima, danas se vode kao nestali. Jedan broj zarobljenika je strijeljan u Karakaju, Pilicama, Novoj Kasabi, Burnicama, Loli}ima, Kravici, na Kaldrmici (Cerska) i drugim mjestima. Svega desetak takvih zarobljenika uspjelo je pobje}i i preÔivjeti. Potresna zbivanja sa mar{a od Srebrenice do Tuzle i Kladnja, ispovijesti preÔivjelih i njihove li~ne tragedije bi}e jedan od dijelova ove knjige. Otkopavanja masovnih grobnica u Podrinju i traÔenje tijela ubijenih po {umama po~elo je u ljeto 1996. godine. U misiji Ha{kog tribunala za ratne zlo~ine Ekspertni tim za sudsku medicinu i patologiju iz Finske, te doma}i stru~njaci iz iste oblasti predvo|eni DrÔavnom komisijom za razmjenu i traÔenje nestalih do sada su ekshumirali oko 800 tijela stradalih u podrinjskim masovnim grobnicama. Proces identifikacije te~e veoma sporo, a vr{i se poslije prikupljanja antimortem podataka. Do februara 1997. godine prikupljeni su antimortem podaci za 3500 osoba. PreÔivjeli stanovnici Srebrenice danas su smje{teni u vi{e od 40 op}ina Federacije BiH. Najvi{e ih ima u Tuzli, Vogo{}i, IlidÔi, Vozu}oj, @ivinicama, Srebreniku, Lukavcu itd. Ve}ina ovih ljudi nema zaposlenja 18 i Ôivot im jo{ uvijek zavisi od humanitarne pomo}i i simboli~nih drÔavnih penzija. Uglavnom, o njima se sve manje vodi briga, a pomaÔu sami sebi preko udruÔenja koja su osnovali za za{titu svojih prava i interesa. Gotovo da nema porodice iz Podrinja koja u ratu nije izgubila nekog od svojih ~lanova ili se on vodi kao nestao.
